Iako Donald Tramp sve češće nagoveštava da bi rat u Iranu mogao da se bliži kraju, ključna pitanja ostaju bez jasnog odgovora: šta je zapravo postignuto i da li je svet danas bezbedniji nego pre početka sukoba?
Američka administracija pokušava da predstavi vojnu kampanju kao uspeh. Međutim, većina ciljeva koji su postavljeni na početku rata ostaje neispunjena.
Jedan od centralnih razloga za ulazak u sukob bio je iranski nuklearni program. Pretnja da Teheran razvije nuklearno oružje dominirala je američkom spoljnom politikom decenijama. Ipak, mesec dana nakon intenzivnih vojnih operacija, nema dokaza da su Sjedinjene Države i Izrael uništili iranske zalihe visoko obogaćenog uranijuma, za koje se veruje da su dovoljne za proizvodnju najmanje deset nuklearnih bombi. Paradoksalno, sam Tramp sada relativizuje ovaj problem, navodeći da ga iranski nuklearni materijal „više ne zanima“, jer je duboko zakopan. Analitičari upozoravaju da bi upravo ovakav ishod mogao dodatno motivisati Iran da ubrza razvoj nuklearnog oružja, sada sa još većim razlogom.
Ni politički cilj rata nije jasnije ostvaren. Na početku sukoba, Vašington je otvoreno pozivao na rušenje režima u Teheranu. Danas, poruke iz Bele kuće deluju kontradiktorno: od tvrdnji da je „režim već promenjen“, do priznanja da takva promena zapravo nije ni bila cilj.
Realnost na terenu govori drugačije. Ključne strukture moći u Iranu ostale su netaknute. Revolucionarna garda i dalje drži glavnu reč, dok je vrhovnog vođu, ubijenog u izraelskim napadima, nasledio njegov sin sa gotovo identičnom političkom linijom. Stručnjaci ovakvu situaciju ne nazivaju promenom režima, već pukom „kadrovskom rotacijom“.
Međutim, najveća promena nije ni nuklearna ni politička, već ekonomska i geostrateška.
Iran je tokom rata uspeo da maksimalno iskoristi svoju kontrolu nad Ormuskim moreuzom, jednom od najvažnijih svetskih ruta za transport nafte i gasa. Saobraćaj kroz moreuz gotovo je zaustavljen, a posledice se već osećaju širom sveta kroz rast cena energenata i sve veću neizvesnost na tržištima. Iako su Sjedinjene Države formalno neto izvoznik energije, globalna priroda tržišta znači da ni američka ekonomija nije imuna na poremećaje. Istovremeno, Iran razmatra uvođenje sistema naplate prolaza kroz moreuz, čime bi obezbedio novi izvor prihoda, nešto što pre rata nije imao.
Najveća ironija sukoba možda leži upravo u tome: Iran je pokazao da mu nuklearno oružje nije potrebno da izazove globalnu krizu. Ako zadrži kontrolu nad moreuzom — što se u ovom trenutku čini vrlo verovatnim — svet će se suočiti sa dugoročnim problemom koji pre rata nije postojao.
Umesto stabilizacije, rat je otvorio novo poglavlje neizvesnosti.
Izvor: The New York Times
Foto: AP Photo/Alex Brandon, via Pool
